 Već 2000 godina Crkva živi u iščekivanju Hristovog drugog dolaska. Ali Isus
još uvijek nije ponovo došao. Da li to znači da neće ni doći? Da li je
Crkva u zabludi i živi u lažnoj nadi? Da li uopšte danas u ovo moderno
vrijeme ima razloga i logike da se govori o Hristovom drugom dolasku?
Mnoge crkve novijeg doba, odbacile su
vjeru u Hristov drugi dolazak. Neke jasno govore kako u takav dolazak
ne vjeruju, i isti smatraju da opis Isusovog drugoga dolaska u Bibliji
ima samo simbolično značenje. Neki opet, iako tvrde da vjeruju u
Advent, iz svojih razloga izbjegavaju propovijedanje o ovoj temeljnoj
istini hrišćanske vjere. Isus kuca na vrata tih crkava i zove da Ga
puste unutra i da na prijesto crkve postave Njega, a ne svoj ego,
tradiciju ili nešto treće.
Ipak, ovdje se ne radi samo o dvije
teorije, radi se o pokretu i pasivnosti. Radi se o Gospodnjem dolasku i
našem hodu Njemu u susret. Bog uvijek ide prema čovjeku, ali s njim se
može naći samo onaj koji je spreman i voljan da lično krene u susret
prema Njemu.
Inicijativa uvijek dolazi od Boga, jer
je upravo On “Onaj koji dolazi”. Ne samo u ovom slučaju nego uvijek.
Sama istorija objave ukazuje na Očevu inicijativu koja se proteže od
stvaranja do ponovnog Hristovog dolaska. Čitajući Jevanđelja
primjećujemo kako Hrist ne naglašava toliko istinu da će Sin čovječji
zaista opet doći, nego On naglašava način “kako” će se taj njegov drugi
dolazak dogoditi. Poenta je da će to biti iznenada. Odluka i
opredjeljenje je ono što On od čovjeka traži. Lična odluka tiče se
svakog čovjeka ponaosob, a ne čovječanstva ukupno. Zato je ta odluka
uvijek aktuelna i bliska za svakoga posebno koji sluša Njegovu riječ.
Šta će biti samnom po ponovnom
Gospodnjem dolasku? Ovo je takođe lično pitanje i na njega treba da se
odgovori još danas. U mom odgovoru je Njegov poziv da budem budan,
spreman; da se ponašam tako kao da će Hristos sada doći, jer je On
zaista već na vratima.
On ulazi samo tamo kad ga se pozove i
dopusti mu se da uđe. On dolazi samo onim srcima koja su gladna Njega.
On traži ponizna, žalosna i pokajnička srca, da bi se nastanio u njima
i darovao im svoju milost i blagodat. On strpljivo čeka pred vratima
mog i tvog srca. On se ne nameće, On ne razvaljuje, već samo nježno
kuca na našu savjest.
Buđenje se nalazi u pojedincu, buđenje
vjere kroz pokajanje i traženje Božjeg lica, dopuštajući Bogu da obnovi
vjeru i time pouzdanje u Njega. Kada se predamo Njemu u potpunosti i
dopustimo Mu da nas svakim danom mijenja, tada se probuđenje desilo u
vama. Tada će se javiti osjećaj spremnosti, spremnosti za Njegov drugi
dolazak.
Isus daje sigurno obećanje: “Evo stojim na vratima i kucam; ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njim, i on sa mnom.” (Otk. 3:20).
|
