Od Isusovog vaznesenja na zemlji je poslednje vreme, ili vreme pred drugi Hristov dolazak. Ali mi danas, nesumnjivo, živimo na kraju poslednjeg vremena. Znači koje su prorekli starozavetni proroci, znači koje su nam ostavili zapisane novozavetni pisci, i na kraju sam Isus, ispunjavaju se ili su se već ispunili. Ostalo je još veoma malo toga.

Mnoge crkve novijeg doba, odbacile su vjeru u Hristov drugi dolazak. Neke jasno govore kako u takav dolazak ne vjeruju, i isti smatraju da opis Isusovog drugoga dolaska u Bibliji ima samo simbolično značenje. Neki opet, iako tvrde da vjeruju u Advent, iz svojih razloga izbjegavaju propovijedanje o ovoj temeljnoj istini hrišćanske vjere. Isus kuca na vrata tih crkava i zove da Ga puste unutra i da na prijesto crkve postave Njega, a ne svoj ego, tradiciju ili nešto treće.

Ipak, ovdje se ne radi samo o dvije teorije, radi se o pokretu i pasivnosti. Radi se o Gospodnjem dolasku i našem hodu Njemu u susret. Bog uvijek ide prema čovjeku, ali s njim se može naći samo onaj koji je spreman i voljan da lično krene u susret prema Njemu.